ŠTO JE LOGOSTIP ?

LOGOSTIP je slika ili skulptura određene riječi ili imena ( npr. ART, EGO, EROS, IVAN i sl.)

  

 Logostip: Art

 Logostip:Ego

 

 Logostip:Eros

 Logostip:Ivan

U snu svatko,

a sa snom (o ramenu)

tko ide na put ?

Od kada je svijeta i vijeka ljudi stvaraju logotipove (S.P.Q.R., IHS, Solidarnost, Coca cola, Google itd.). Temeljna karakteristika logotipova je da oni nisu izraz unutarnje autorove potrebe za izričajem, već nastaju na temelju narudžbe u svrhu promocije (proizvoda, usluge i sl.). Logotipovi, ma koliko bili izvorni, svježi, lijepi nisu samonikli umjetnički radovi već su naručene tvorevine, dijela iz područja primijenjene umjetnosti.

Ono što radim zovem LOGOSTIP. U stručni, promotivni termin logotip nastao od grčkih riječi logos (um) i typos (oblik) vratio sam slovo S jer je LOGOSTIP samonikli plod uma (LOGOS-a). Stvoren je mojom slobodnom voljom i nije opterećen nikakvom svrhom i zadatkom. S vraćenim slovom S želim sve to naglasiti i afirmirati.

Kod Logostipa sve je bitno: oblik, boja, veličina, karakter slova, materijal od kojeg je  izrađen, svaki element priča svoju priču..

Načini pisanja: klinasto pismo, hijeroglifi, čvorasto pismo, dimni signali, svjetlosni signali, morzeova abeceda, brailovo pismo, pismo-zastave itd., na određeni način predstavljaju temelje na kojima su niknule moje otjelotvorene riječi. 
 

LOGOSTIPOVI su nastali iz želje da RIJEČI  dobiju tijela, da se materijaliziraju te da kao takve do kraja izraze svu puninu svojih značenja, da iskažu značenje koje se racionalno ne može do kraja pojmiti a pogotovo iskazati drugim riječima.

Najdraže mi je kada ni sam ne shvaćam što LOGOSTIP,
materijalizirana riječ znači  jer tada osjećam kako sam se približio apsolutnom. Apsolutnom kojeg ne mogu shvatiti i racionalno ga definirati ali sam bez obzira na to sretan jer imam privilegij približiti mu se i intuitivno ga osjetiti.

"U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i 
Riječ bijaše Bog.

Sve postade po njoj" ( citat iz Biblje ). 

Riječ, veličanstvena i genijalna, riječ božja i riječ čovjekova.

Riječ je temelj svog ljudskog znanja i ujedno iskaz najvišeg dosega ljudskog uma. Stvarajući riječi čovjekov uma iskazuje svoj božanski aspekt.  Apstrahirajući konkretno i ističući samo bitno um stvara do tada nepostojeće. Stvara riječi koji nemaju materijalni ekvivalent, koje postoje same po sebi (drvo ali ne hrast, sport ali ne nogomet, umjetnost ali ne Mona Liza te niz drugih riječi kao što su filozofija, etika, smisao itd.).

Nažalost čestom upotrebom, još češće pogrešnom, riječi (posebno apstraktne) su se izlizale i izgubile značenje te se nametnula potreba da im se vrati njihova duša, njihovo puno značenje. Stvarajući LOGOSTIPOVE, otjelotvorujući riječi u želji da one ponovo zablistaju u punom sjaju i punoći svoga značenja ja upravo na tome radim.